Potrebno:
400 g brašna
2 jaja
voda
1 kg zelja (kupusa)
100 g masti
10 g šećera
sol, papar
Priprema:
- od brašna, jaja i malo posoljene vode umijesiti čvrsto tijesto koje pokriveno ostaviti da odleži najmanje pola sata
- tijesto rastanjiti na tanke mlince i narezati na kockice
- skuhati ih u puno posoljene vode, pa ocijediti i ostaviti po strani
- zelje narezati na kockaste oblike
- na masti otopiti šećer i dodati zelje, pustiti neko vrijeme da se pirja pokriveno uz povremeno miješanje
- začiniti solju i paprom, te dolijevati vode po potrebi
- pirjati toliko dugo dok zelje postane mekano
- prema potrebi još začiniti i dodati kuhane krpice
- promiješati i poslužiti toplo
Uou cak i krpice selfmade!!! Obozavam ovo jelo!!!
oko ovih krpica sam se slatko smejala. Ja sam bila zbunjena sto u receptu pise zelje a na slici je kupus, pa smo se razjasnile da je zelje kupus u Hrvatskoj, a onda nas je interesovalo zelje (zeleno ) sta je u Hrvatskoj pa smo preko slika razmenjivale. Bas fino jelo!
U Dalmaciji je ” zelje” bijeli
KUPUS
A zeleno povrće ili verdura ili zelje = blitva, špinat, mišancija
omiljeno jelo, ali nažalost pašta više ne smije na moj tanjur pa u patnji slinim nad slikom
može pašta,ali od brašna integralnih žitarica ili brašna bez glutena / ovisno o dijagnozi /
@melrose – morale su biti domaće krpice, obožavma domaću tjesteninu, dok stignem uvijek ju napravim sama
@jelena – vidjela sam tu diskusiju oko zelja, no glavno da se razjasnilo
@nena – žao mi je da ne smiješ tjesteninu, ja je obožavam i ne znam kako bi je se odrekla
Obozavam Krpice sa zeljem. Bas tako ih je moja baka spremala! Hvala na podsecanju! U stanju sam skuhati put lonac i danima ga jesti
@Sandra – dok sam vidjela kod Lake kuharice ovaj recept odmah sam ga poželjela napraviti, ali s domaćim krpicama da bi bile što više poput bakinih… ja sam napravila pola velikog lonca i moram priznati da nas troje sve smo smazali da se nisam ni snašla, ne bi to kod mene izdržalo danima
izvrsno jelo , hvala na receptu
hvala na čitanju
Već toiko dugo čeznem za krpicama sa zeljem, ali nekako uvijek ih zaboravim. Hvala na podsjetniku
nemoj da ih zaboravljaš, šteta bi bilo ne jesti ako čezneš